Antička venecijanska sela, kraljevsko-plavo Jadransko more, planinska zaleđa i panorame koje oduzimaju dah i poznate su samo lokalcima – na ovom blogu ćete naći sve informacije, savjete i trikove koji će vas pripremiti za posjetu ovoj prelijepoj zemlji.
Do tada, pa, probudite istraživača u sebi – ali tek nakon što čujete kako je zapravo stvoreno najveće jezero na Balkanskom poluostrvu – Skadarsko jezero.
U davna vremena,
pejzaž kojim ćete krstariti kada nas posjetite na jezeru je bio, pa, malo drugačiji. Jedna prelijepa crnooka vila je vladala nad ovim beskrajno zelenim krajolikom. Njene crne oči ličile su na najmračnije crnogorske planine, koje i dalje čine savršeno grubu liniju horizonta, a umjesto slatkih voda Skadarskog jezera mogli ste da gledate samo travnjake okružene oštrim planinskim vrhovima.
Eh sad, u ovoj bajci nam nedostaje još jedan lik, zar ne? Vila se na prvi pogled zaljubila u jednog mladog, prelijepog mornara. Njegova svijetla kosa i morsko plave oči, bili su sve o čemu je mogla da sanjari danima.
Znači zaljubila se u njega, ali ovo nije TA ljubavna priča, zar ne? Stvaramo jezero!
Ljubav između vila i ljudi, bila je zabranjena na Zemlji. Iako su duboko u sebi znali da je ova odluka nepravedna, mislili su da nemaju nikakvih šansi spram Boga. Vilina jedina želja je bila da joj Bog promijeni boju očiju u morsko-plavu. Htjela je da na sebi zauvijek nosi boju baš mornarevih očiju.
Danima je čamila sama, moleći se da joj Bog usliši želju. Nadala se da će se smilovati nad njom. Toliko je postala opsjednuta ovom idejom da je prestala da brine o svom carstvu. Krajolik, jednom prepun različitih nijansi zelene, izgledao je napušteno i tužno – kao ona.
I Bog je o njoj razmišljao danima. Pokušavao je zapravo da smisli način kako da je kazni. Njemu je bilo neshvatljivo da želi nešto tako trivijalno kao što je druga boja očiju – povrh svega što ima.
Ipak, nije znao da nije baš tako i da će svoje mišljenje jednog dana promijeniti.
I šta, na kraju je odlučio da je kazni tako što joj je oduzeo vid?
Da…
Pa šta se dogodilo sa njom?
Pa, jezero; ako pogledaš, na kraju, zaista, dogodilo joj se jezero.
Izgubila je vid, bila je tužna i duboko povrijeđena zbog neostvarljive ljubavi. Jedina želja joj je bila da nešto njegovo zauvijek nosi sa sobom.
Plakala je danima, mjesecima, godinama… Nekad zelene livade pretvorile su se prvo u močvare, a potom u ogromno Skadarsko jezero – najveće na Balkanu.
Njene su suze stvorile najljepše vrste riba, jedinstvene, autentične ptice, pa čak i prelijepe bijele i žute lokvanje. Snagom njene mašte nastali su redovi vrba, svakakve vrste trske koje i danas tu možete naći. Ona je stvorila i svaku rijeku. Ma svaki, pa čak i najmanji insekat i detalj je tvorevina njenih misli.
Prelijepi, snježno-bijeli lotosovi cvijetovi napravljeni su uz misao o vjenčanici koju nikada nije nosila. S’ druge strane, žuti lokvanji su stvoreni u ime zlatne burme koju nikada nije poklonila svom voljenom. Ljubav prema njenom davno preminulom moreplovcu nije izbjedjela ni nakon toliko vjekova. Bila je tužna i umorna, ali sretna jer je na krilima njene tuge nastao čitav jedan novi svijet.
Šta je Bog uradio?
Naučio nas je da svi nekada pogriješimo, pa čak i svemoćni Bog.
Kada je napokon shvatio šta je vila stvorila odlučio je da joj, prvo, vrati vid kako bi mogla da uživa u ljepoti njenog krajolika. Bio je zaljubljen njenom beskrajnom i neprestanom ljubavlju. Druga stvar koju je odlučio je da nikada više neće zabraniti ljubav, nikome.
A sad misliš “Pa šta je bilo sa njom”?
Jedan pogled u kristalno čistu jezersku vodu pokazao joj je prelijepe, sada morsko-plave oči. Bila je sretna jer je stvorila divno carstvo u ime ljubavi. Odlučila je, na kraju, da vlada pod vodom i ostavi nas, ljude, da uživamo u njenim kreacijama.
Zapamti, kada god pogledaš u duboke-plave vode Skadarskog jezera, njene te oči, pune ljubavi, gledaju sa druge strane.
Kingfisherly, Milica Vujošević