Antička venecijanska sela, kraljevsko plavo Jadransko more, planinsko zaleđe i zadivljujući pejzaži poznati samo lokalnom stanovništvu; ovaj blog će vam pružiti sve informacije, savete i trikove potrebne za pripremu posete ovoj prelepoj zemlji.
Do tada, oslonite se na svoj istraživački duh i nastavite sa istraživanjem, ali tek nakon što čujete priču o nastanku najvećeg jezera na Balkanskom poluostrvu, Skadarskog jezera.
Nekada davno,
pejzaž kojim ćete krstariti kada nas posjetite na jezeru je bio, pa, malo drugačiji. Jedna prelijepa crnooka vila je vladala nad ovim beskrajno zelenim krajolikom. Njene crne oči ličile su na najmračnije crnogorske planine, koje i dalje čine savršeno grubu liniju horizonta, a umjesto slatkih voda Skadarskog jezera mogli ste da gledate samo travnjake okružene oštrim planinskim vrhovima.
Sada znate da, ako postoji vila, mora postojati i drugi lik, zar ne? U ovoj bajci, to je mladi i prelepi mornar. Vila se zaljubila u njega na prvi pogled. Njegova plava kosa i duboke plave oči bile su sve o čemu je mogla razmišljati danima.
Znači zaljubila se u njega, ali ovo nije TA ljubavna priča, zar ne? Stvaramo jezero!
Ljubav između vila i ljudi, bila je zabranjena na Zemlji. Iako su duboko u sebi znali da je ova odluka nepravedna, mislili su da nemaju nikakvih šansi spram Boga. Vilina jedina želja je bila da joj Bog promijeni boju očiju u morsko-plavu. Htjela je da na sebi zauvijek nosi boju baš mornarevih očiju.
Sela je na zemlju i molila Boga danima, nadajući se da će joj ispuniti želju. Bila je toliko opsednuta da je prestala da brine o svojim pašnjacima. Njena opsesija učinila je da zemlja izgleda ne tako zelena, već duboko tužna, baš kao i ona sama.
I Bog je o njoj razmišljao danima. Pokušavao je zapravo da smisli način kako da je kazni. Njemu je bilo neshvatljivo da želi nešto tako trivijalno kao što je druga boja očiju – povrh svega što ima.
Ipak, nije znao da nije baš tako i da će svoje mišljenje jednog dana promijeniti.
I šta, na kraju je odlučio da je kazni tako što joj je oduzeo vid?
Da…
Pa šta se dogodilo sa njom?
Pa, jezero; ako pogledaš, na kraju, zaista, dogodilo joj se jezero.
Bila je slepa, tužna, očajna i duboko povređena zbog svoje zabranjene ljubavi. Jedina stvar koju je želela, duboke plave oči, više nije bila moguća…
Plakala je danima, mjesecima, godinama… Nekad zelene livade pretvorile su se prvo u močvare, a potom u ogromno Skadarsko jezero – najveće na Balkanu.
Njene su suze stvorile najljepše vrste riba, jedinstvene, autentične ptice, pa čak i prelijepe bijele i žute lokvanje. Snagom njene mašte nastali su redovi vrba, svakakve vrste trske koje i danas tu možete naći. Ona je stvorila i svaku rijeku. Ma svaki, pa čak i najmanji insekat i detalj je tvorevina njenih misli.
Prelijepi, snježno-bijeli lotosovi cvijetovi napravljeni su uz misao o vjenčanici koju nikada nije nosila. S’ druge strane, žuti lokvanji su stvoreni u ime zlatne burme koju nikada nije poklonila svom voljenom. Ljubav prema njenom davno preminulom moreplovcu nije izbjedjela ni nakon toliko vjekova. Bila je tužna i umorna, ali sretna jer je na krilima njene tuge nastao čitav jedan novi svijet.
Šta je Bog uradio?
Naučio nas je da svi nekada pogriješimo, pa čak i svemoćni Bog.
Kada je napokon shvatio šta je vila stvorila odlučio je da joj, prvo, vrati vid kako bi mogla da uživa u ljepoti njenog krajolika. Bio je zaljubljen njenom beskrajnom i neprestanom ljubavlju. Druga stvar koju je odlučio je da nikada više neće zabraniti ljubav, nikome.
A sada se pitaš “Šta se desilo sa njom?”
Što se nje tiče, jedan pogled na njen odraz u jezeru pokazao joj je njene prelepe, sada duboko plave oči. Bila je srećna jer je stvorila predivno jezero u ime ljubavi, a u međuvremenu je odlučila da vlada pod vodom i da nama ljudima omogući da uživamo u njenom stvaranju u miru.
Zapamti,
Kada pogledaš u tamnoplavu vodu Skadarskog jezera, njene oči te gledaju sa svom toplinom ljubavi.
Kingfisherly, Milica Vujošević
